Doktorica s oklagijom

Ima sto godina kako hoću da pišem, ali mi se nikako ne dade J . Evo, napokon sjedoh. Prvo, imam mali muštuluk: dobila sam posao. I uživam u njemu, samo što sada nemam baš vremena za blog. Ali, nemojte misliti da sam odustala ;) Ono o čemu odavno hoću da pišem je matična mliječ. Na engleskom jeziku se zove royal jelly (ima kraljevsko ime s velikim razlogom). Ali, kad napišem royal jelly, ne mislim na istoimeni proizvod na našem tržištu, nego mislim na izvornu, neprerađenu, „pravu“ matičnu mliječ. Razlog zbog kojeg  napominjem  „prava“ je taj što mislim da matična mliječ može da zadrži sve sastojke samo ako se koristi bez prerade. To sam saznala iz prve ruke, od svojih prijetelja, koji se bave proizvodnjom matične mliječi godinama i ustrajavaju na takvom načinu proizvodnje i prodaje izvorne matične mliječi, bez ikakve obrade. Dakle, vade je iz košnica i pakuju u njenom izvornom obliku. Eh, to pakovanje, čuvanje i transportovanje zahtijeva veliku brigu i pažnju. Ona ne podn

Oklagija je bila na zasluženom odmoru. A Boga mi i ja. Zato i nema tekstova o zdravoj ishrani. Malo ću pisati o Bosni (da se Hercegovci ne bi ljutili, napominjem da Hercegovinu podrazumijevam, samo mi je predugo svaki put pisati Bosna i Hercegovina J ). Ne znam odakle da počnem i gdje da završim. Bosna je lijepa kuda god da kreneš. Zato, neću puno pisati. Slike će same reći. Samo ću spomenuti ove divote, a na vama je da istražujete dalje.  Nakon posjete porodici u Glamoču i kratkog odmora kod kuće, provozali smo se po Hercegovini i obišli nekoliko lijepih mjesta. Prvo smo otišli da vidimo eko-selo „Raj u raju“, u blizini Konjica. Minijaturna predstava tradicionalne bajke, podno Prenja. Prelijepo mjestašce sa mnogim uslugama, a nama je bio dovoljan kratki obilazak i kahva da se zaljubimo u njega. Mostar i Jablanicu smo preskočili jer smo ih već ranije posjetili. Potom smo posjetili vodopad Kravice. Previše južno, sa previše posjetitelja za moj ukus, ali vrijedno pređenog

Bajram daleko od grada…može li se poželjeti ljepši odmor? Kada provedeš dugo vremena u gradu zaista počneš cijeniti čisti seoski zrak. I prirodno okruženje. I domaću hranu, koja miriše i ima ukus prave hrane. Skromno, a prevrijedno. Priroda je dio moga identiteta. Kad se nađem u čistoj prirodi, skoro pa mogu čuti kako se ćelije obnavljaju, baterije se pune. Ponekad poželim da živimo u nekoj kolibi u prirodi, da jedemo ono što nađemo oko sebe i uživamo u životu. Taj san mi jedno kvari pomisao da se baš i ne slažem sa insektima i gmizavcima. Onda se zadovoljim povremenim odlaskom na regeneraciju u prirodu J .   Krenuli smo u sred dana, tri sata popodne, preko 30 stepeni, sve gori. Kako smo zalazili dublje u Bosnu, temperature se smanjivala, a krajolici su bivali sve ljepši, iako sve goliji kako smo se približavali Hercegovini. Ušavši na Kupreško polje, ugledali smo bezbroj bala sijena, lijep prizor. Jednio mi je bilo žao što smo žurili da na iftar stignemo u Glamoč, pa su ovi lij

Nemogu će je ne pisati o Ramazanu. Sve što mogu zamisliti je ljepše, bogatije, sadržajnije, smislenije, vrjednije. Sve sjaji. Sve je kao u bajci koju je moguće živjeti. Naravno, Ramazan je nemoguće zamisliti  bez priče o hrani. Međutim, ono „Šta jesti?“ nipošto nije suština Ramazana. Baš naprotiv. Ipak, pošto je ovo blog posvećen zdravoj ishrani, moram se osvrnuti baš na tu komponentu Ramazana. Moram podijeliti s vama ono što sam naučila o pravilnoj ishrani u ovim danima. Suština ovog teksta je da uvidimo zbog čega je post zdrav za naš organizam, ali i kako se trebamo hraniti da bismo ostali zdravi i da ne bismo imali zdravstvenih poteškoća zbog posta. Jer, post treba da liječi, a ne da šteti organizmu. Post mjeseca Ramazana i 6 dana mjeseca ševala (mjesec koji dolazi poslije Ramazana), dakle 36 dana u godini na naš organizam djeluje tako da se u potpunosti očisti od toksina koji su se nakupljali prethodnu godinu dana. Naučno je dokazano da jedan dan posta čisti toksine koji se

Znate li šta je "zalom"?  Moram podijeliti s vama neke sitnice koje su mi popravile jedan tmurni dan, a pretpostavljate da su vezane za ishranu, čim o tome čitate u blogu doktorice s oklagijom  J Imam jednu grupu drugarica koje su fantasti č ne osobe i jako ih volim, a bezbeli vole i one me. Povremeno napravimo sijelo kod neke od nas. To naše sijelo se zove „zalom“ . I onda danima sumiramo utiske. Prije desetak dana je bio red na mene. Zalom je bilo za poželjeti, ponajviše zbog društva. Pa evo, skoro pola mjeseca nakon zaloma, ja još sumiram utiske  J .   Kao prvo, dobila sam odlične poklone. Baš po mojoj mjeri. Svi pokloni se odnose na jedan moj hobi, (koji je ujedno i dio moje profesije): zdravu ishranu. Dakle, pokloni su sljedeći: kecelja sa ispisanim nazivom “doktorica sa oklagijom” , prekrasne saksijice za začine, posebna zelena saksija sa ručno iscrtanim ornamentima, prelijep buket ruža i vatrostalna tepsija. U svakom poklonu je spojeno ugodno s korisnim, a