Radionica u Maglaju

Mislim da na blogu nisam nikada pisala o svojim radionicama. Razlog je taj što se time bavim profesionalno i u tom tonu o njima se izvještava profesionalno. A svoj blog koristim da pišem svojim riječima. Dozvoljavam si da unesem i emocije, poneki i trivijalni izraz, sve što mi se u tom trenutku učini prikladnim.
Tako i ova radionica koju sam održala u Maglaju zaslužuje posebno mjesto, jer želim da podijelim i emocije.
U Maglaju sam išla u osnovnu i srednju školu, ukupno 5 godina školovanja. Uvijek je lijepo vratiti se u te dane. Svojoj djevojčici sam pokazala gdje sam se školovala. Interesantno je kako se u isto vrijeme vraćamo u davne godine, a i činimo se zrelima jer svojim potomcima pokazujemo mjesta gdje smo provodili dane u mladosti. Prošlost i budućnost, sreli se u sadašnjosti.


Pošto je bio vikend nisam vidjela nikoga od starih profesora, nažalost. Pamtim ih kao stroge, ali pravedne ljude. 
Nakon "posjete" školi otišli smo na tvrđavu, Gradinu, da pogledamo Maglaj odozgo. Lijep prizor. 



Zadnji put kada smo bili u Maglaju, povod nije bio baš tako lijep. Dolazili smo kao volonteri da pomažemo u čišćenju grada nakon poplava. Stanje je bilo teško. Ljudi su morali dijelove svojih života zbrisati, obnoviti i početi ponovo živjeti. Kada sam pogledala sa gradine, zamislila sam kako je Maglaj izgledao za vrijeme poplava. Nivo vode je bio jako porastao, uglavnom su i prvi spratov kuća bili u vodi. Ipak, sve je prošlo, sada je još ljepši ovaj mali grad.
Maglajska Gradina me uvijek asocira na Edhema Mulabdića i njegovo "Zeleno busenje", simbole Maglaja.



Nakon posjete Gradini prošetali smo gradom. Ispričala sam Tariku i Sirin neke dogodovštine, pokazala poznatu pekaru, kafić, dom zdravlja, pijacu, biblioteku, općinu, park. Nekoliko stvari oko kojih se sve odvija. Sve tako malo, a sve opet ima svoju priču. Nema meni drage cvjećare, koju sam redovno posjećivala kao srednjoškolka. Rijetko bih nešto kupila, ali redovno sam zavirivala da vidim ima li šta novo. Po dolasku kući bih referisala mami šta novoga ima u našoj cvjećari. 
Na vrijeme smo otišli na radionicu. Na poziv Aktiva žena MIZ Maglaj sam se rado odazvala. Bila sam presretna da vidim mnoga poznata lica. 
Tu su bile i nastavnice iz moje osnovne škole. Došle su da poslušaju moje predavanje. Opet čudan osjećaj, opet miješanje prošlosti i budućnosti u sadašnjem vremenu. Rijetko imam tremu kada držim predavanja i radionice, ali kada vas sluša neko ko vas je gledao kako trčkarate hodnicima škole u sedmom razredu, ipak uložite dodatni trud :)
Nakon predavanja o uticaju ishrane na zdravlje i diskusije, pravili smo energetske kuglice, koje su oduševile prisutne. 


Nakon ovog divnog druženja, još smo se zadržali u ovom gradiću. Tu živi jedna od mojih najboljih drugarica, moja Adnela. I kafa sa njom...dan se nije mogao ljepše završiti.


Znate one prijatelje koje godinama ne vidite, čak se i ne čujete, ali kada se sretnete imate isti osjećaj kao da ste i dalje srednjoškolci, iako pričate o životu, djeci, poslu, svemu. To je to.
Hvala Aktivnu žena na pozivu. Ja sam uživala u druženju.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Vodič kroz Istanbul

Karamel šnite s hurmama

Ramazanske korpice